mediji i treći svetski rat slobodan reljić

MEDIJI I TREĆI SVETSKI RAT

  • Izdavač: Catena Mundi
  • Broj strana: 301
  • Pismo: Ćirilica
  • Povez: Tvrd
  • Godina izdanja: 2022.
990,00 RSD 1.100,00
ušteda: 110,00 RSD (-10%)
Cene su u dinarima sa uračunatim PDV-om.
Opis
Nova knjiga Slobodana Reljića, Mediji i Treći svetski rat otkriva tajne savremene propagande.

Slobodan Reljić otkriva ulogu masovnih medija u mobilizaciji ljudi za nečasne ciljeve krupnog kapitala i daje istoriju propagande u dvadesetom veku, od američkih početaka, preko nacističke dorade do neoliberalnog vrhunca.

Kakva je uloga masovnih medija u mobilizaciji ljudi za nečasne ciljeve krupnog kapitala?

Kako se boriti protiv propagande u 21. veku?

Da li je kontra-propaganda rešenje ili samo manje zlo?
Sablazan savremene propagande je što se ne vidi način kako bi se njene himere mogle razbiti, osim da se podiže druga takva propaganda, pa da onda novi monstrum ubije starog monstruma. Takva operacija je, u nekom smislu, u toku. Umesto demokratskog pluralizma informisanja uspostavlja se totalitarni pluralizam propagandi. „Hitler je“, vratimo se čoveku čije su tehnike nadživele Drugi svtetski rat, „promovisao totalni rat, koji podrazumeva totalnu mobilizaciju; a s druge strane, totalni masakr. Poznata su nam ratna pravila: svi se moraju uskladiti s njima, da bi rat bio totalan – što znači, rat za istrebljenje civilinog stanovništva (u čemu smo bili prilično uspešni!) – i da bi se postiglo neograničeno korišćenje svih snaga i resursa nacije za potrebe rata. Da bismo pobedili ne možemo postupiti drugačije. To je očigledno. Ali, da li se zlo zaista može pobediti zlom?“, pitao se zabrinuti Žak Elil 1945.

Danas je svet pred istim pitanjem i pred mnogo strašnijim ubilačkim resusrsima. I sa pitanjem: da li pobednik u totalnom ratu može da sagleda sve dimenzije i besmisao Pirove pobede? Propaganda i aktuelna „doktrina o čoveku, svetu i religiji koji služe sticanju ekonomske i vojne moći“ u tome ne mogu biti od pomoći. A ratnici u gradu ni u primisli nemaju ideju kako bi to izgledalo bez suicidalnih pomoćnih sredstava, što se, takođe, zakonito, ponavljalo u Kondratijevljevim fazama-B cikličnih kriza kapitalizma, i što je jedina nada na koju se sada može računati. Možda to, ipak, nije malo. „Možda“ – zaključak je za nešto nade u epilogu.
VIŠE