![moderna drama radovan vučković](__public/upload/2022/11/23/moderna-drama-radovan-vuckovic.webp)
MODERNA DRAMA
- Izdavač: Službeni glasnik
- Broj strana: 567
- Pismo: Ćirilica
- Povez: Mek
- Format: 15.7x23 cm
- Godina izdanja: 2014.
1.188,00 RSD 1.320,00
ušteda: 132,00 RSD (-10%)
Trenutno nedostupno
Opis
Knjiga Moderna drama četvrti je deo monografije o modernoj, pretežno ekspresionističkoj srpskoj književnosti. Njen autor Radovan Vučković, prema rečima Predraga Palavestre, jedan je od najboljih i najznačajnijih savremenih istraživača novije srpske književnosti, čije su sintetičke studije nezamenljivi putokazi za naučna i kritička istraživanja i predstavljaju dosad najbolju, najpotpuniju i najsveobuhvatniju književnoistorijsku sistematizaciju, bez koje ce neće moći napisati istorija srpske književnosti XX veka.
Cilj studije je, pre svega, da se tipološki sistematizuju i opišu građa i inovacijski kvaliteti u našoj drami u prve tri decenije XX veka. Prvi deo posvećen je pregledu značajnijih pojava u evropskim književnostima koje su mogle biti podsticajne za naše autore, i u njemu se ispituje njihov odjek kod nas. Pokazujući da se u srpskoj drami manifestuju tendencije modernog, koje su karakteristične za vreme na razmeđi dva veka, javljaju razni stilovi i dramaturške osobenosti, autor smatra da je u analizi nedovoljno izučene drame XX veka plodonosnije ukazati na te raznolikosti, prateći genezu i preobražaje modernog, te da će takva proširena slika možda ublažiti ocenu da je u drami malo šta učinjeno i da je i ono što je stvoreno male ili nikakve vrednosti.
VIŠE
Cilj studije je, pre svega, da se tipološki sistematizuju i opišu građa i inovacijski kvaliteti u našoj drami u prve tri decenije XX veka. Prvi deo posvećen je pregledu značajnijih pojava u evropskim književnostima koje su mogle biti podsticajne za naše autore, i u njemu se ispituje njihov odjek kod nas. Pokazujući da se u srpskoj drami manifestuju tendencije modernog, koje su karakteristične za vreme na razmeđi dva veka, javljaju razni stilovi i dramaturške osobenosti, autor smatra da je u analizi nedovoljno izučene drame XX veka plodonosnije ukazati na te raznolikosti, prateći genezu i preobražaje modernog, te da će takva proširena slika možda ublažiti ocenu da je u drami malo šta učinjeno i da je i ono što je stvoreno male ili nikakve vrednosti.