ŽIVOT POSLE ŽIVOTA

Dr Mudi je bio prvi koji je odista ubijedio javnost da pacijenti, dok bolnički aparati bilježe prestanak rada svih funkcija u njihovom tijelu, ne haluciniraju kada govore o: napuštanju fizičkog tijela, o prolasku kroz tunel, o susretu sa svijetlećim bićem, o osjećanju da su bili u prekrasnom svijetu koji se ne može opisati, da se ’odande’ vraćaju ’ovamo’ sa žaljenjem, štaviše – tvrdi većina obdarena onostranim iskustvom – vraćaju se samo da bi dovršili neku započetu dužnost. Za sve vrijeme doživljavanja pacijenta, aparati vezani za njegovo fizičko tijelo ne bilježe ništa, a medicinsko osoblje ulaže ogroman napor da vrati život klinički mrtvom tijelu. Dr Rejmond Mudi je doveo svoje kolege ljekare u neugodnu situaciju da priznaju samima sebi kako im se pred nosom događalo nešto čudesno, a oni toga uopšte nijesu bili svjesni. Dakako, mnogi ljekari ne prihvataju istinitost ovakvih tvrdnji, jer, kažu, ni jedan njihov pacijent koga su iz kliničke smrti vratili u život nije im ispričao ništa slično. Međutim, ima i takvih kojima su pacijenti govorili o ovakvim svojim iskustvima, ali bi ih sumnjičavi ljekar slušao samo napola, smatrajući ovo iskustvo trikom umirućeg uma.