![veliki rat vidovdanska etika pamćenje o istoriji ideja i spomenu žrtve bogoljub šijaković](__public/upload/2022/11/23/veliki-rat-vidovdanska-etika-pamcenje-o-istoriji-ideja-i-spomenu-zrtve-bogoljub-sijakovic.webp)
VELIKI RAT VIDOVDANSKA ETIKA PAMĆENJE: O ISTORIJI IDEJA I SPOMENU ŽRTVE
- Izdavač: Službeni glasnik
- Barkod: 9788651919148
- Broj strana: 104
- Pismo: Ćirilica
- Povez: Mek
- Format: 10,5x17,5 cm
- Godina izdanja: 2015
248,00 RSD 275,00
ušteda: 27,00 RSD (-10%)
Opis
PAMTIMO LI ŽRTVE RATOVA?
U ODBRANU PRAVA NA SMISAO ŽRTVOVANjA I NA SVETINjU ŽIVOTA.
O stogodišnjici Velikog rata, postavljajući najpre dijagnozu vremena današnjeg, potom lucidno analizirajući duh vremena uoči Sarajevskog atentata, autor eseja žestokog naboja, koliko intelektualnog toliko i emocionalnog, kroz precizno izoštrenu optiku kulture Pamćenja govori o uzrocima i razlozima, motivima i povodima, ciljevima i svrhama rata, o „pravu na rat“, o „posezanju za svetskom moći“ i namerama za prestrukturisanje svetske moći.
Toj moći suprotstavila se – kao princip – ruka Principova, simbol vidovdanskoga etosa – etosa žrtve i podviga. Etiku i tradiciju Vidovdana, koja nas je stolećima u stradanju uznosila, pogazili smo i zatomili pod pritiscima te iste svetske moći.
U odbranu prava na identitet, na smisao žrtvovanja i na svetinju života, utemeljen duboko u tradiciji, iz bezdna sabirne svesti o prošlosti, osluškujući i došaptavajući se s gromkom Lirikom Itake Miloša Crnjanskog koja ječi „iz onostranosti patnje i s one strane smrti“, Šijaković, poput Crnjanskog, „vraća Vidovdanu neiscrpnu narodnu snagu važenja“, pozivajući na pravo spomena Imena Žrtve i na podizanje Spomena Žrtvi.
VIŠE
U ODBRANU PRAVA NA SMISAO ŽRTVOVANjA I NA SVETINjU ŽIVOTA.
O stogodišnjici Velikog rata, postavljajući najpre dijagnozu vremena današnjeg, potom lucidno analizirajući duh vremena uoči Sarajevskog atentata, autor eseja žestokog naboja, koliko intelektualnog toliko i emocionalnog, kroz precizno izoštrenu optiku kulture Pamćenja govori o uzrocima i razlozima, motivima i povodima, ciljevima i svrhama rata, o „pravu na rat“, o „posezanju za svetskom moći“ i namerama za prestrukturisanje svetske moći.
Toj moći suprotstavila se – kao princip – ruka Principova, simbol vidovdanskoga etosa – etosa žrtve i podviga. Etiku i tradiciju Vidovdana, koja nas je stolećima u stradanju uznosila, pogazili smo i zatomili pod pritiscima te iste svetske moći.
U odbranu prava na identitet, na smisao žrtvovanja i na svetinju života, utemeljen duboko u tradiciji, iz bezdna sabirne svesti o prošlosti, osluškujući i došaptavajući se s gromkom Lirikom Itake Miloša Crnjanskog koja ječi „iz onostranosti patnje i s one strane smrti“, Šijaković, poput Crnjanskog, „vraća Vidovdanu neiscrpnu narodnu snagu važenja“, pozivajući na pravo spomena Imena Žrtve i na podizanje Spomena Žrtvi.