U NORVEŠKU, U SMRT

Iz predgovora

Poglavlje o srpskim internircima je možda najmračnije poglavlje norveške ratne istorije. Poslednji proračun pokazuje da je iz bivše Jugoslavije 4060 ljudi oterano na robovski rad u Norvešku. Oni nisu imali prava kao ratni zarobljenici i prilično je proizvoljno odlučivano da li će ostati u životu ili umreti. Živi učesnici tih događaja, internirci i norveški stražari, danas su malobrojni.

Ovo mračno razdoblje naše prošlosti trebalo bi u većoj meri osvetliti kako bi služilo kao upozorenje pokolenjima koja dolaze. Jer danas naši đaci putuju u Aušvic i druge logore kako bi učili o istoriji, bez obzira na to što i mi, ovde kod nas u Norveškoj, imamo podjednako mučnu povest sa kojom su malobrojni upoznati.

Malo je uspomena na sudbinu koja je zadesila srpske logoraše u Norveškoj. Mislim da norveške vlasti imaju veliku odgovornost kada je u pitanju prikazivanje i očuvanje istorije, odgovornost koja je u ovom slučaju nažalost zanemarena. Zato je glavna namera ove knjige da se Norveška prikaže kao mesto, Norvežanima nepoznatog, genocida. I naši istoričari imaju posebnu dužnost kada je reč o prenošenju ove slabo poznate priče o srpskim internircima, i kada je reč o Norveškoj kao zemlji u kojoj se dogodio masakr nad ovom narodnom grupom.

Knut Fluvik Turesen