SAMO DRVEĆE
- Izdavač: Treći trg
- Pismo: Latinica
- Povez: Broširani (mek)
- Format: 12×19 cm
- Godina izdanja: 2009
500,00 RSD
Opis
Biblioteka Trgni se! Poezija! svojevremeno odabranih i nagrađenih učesnika Beogradskog međunarodnog festivala poezije i knjige, u modernoj opremi koja svojim „sjajem“ skreće pažnju na sebe i šalje jasnu poruku o kvalitetu ovih dela.Pesme iz knjige***Doletite, izjedite, ptice,
Meso mojih butina, listova, bedara.
Ponekad se moraš sam sa sobom rastati,
Da bi otišao živ iz stupice.
Neka odsečeno grči i boli,
Ti zategni jače krpicu.Ovde sam voleo. Jabuka, što sam je nekad posadio,
Sva u cvatu, zuji od mnoštva bumbara.
Ulazio sam u evo ovaj dom. I u onaj, susedni.
Na vratima čekao. Ovde me je uhvatila kiša.
Ovde su mi usne drhtale od uvrede.
Ovde smo se ljubili. Beskrajno, naiskap.Ovde sam stajao i slušao kako zvuči
Muzika i smeh iz tamnih prozora.
A sad nosite, ptice, ono što je ostalo,
Daleko, u daleke krajeve.
Možda će iz vašeg izmeta
Pasti ovde neko seme
Gde će biti i deo mene.***Misliš, naslonio se nasumice
A ispade – granica.Škola logike je raspuštena pre likovih pletenica:
Eno gde plivaju u vodi, da pukneš od smeha.Pejzaž u daljini neumoljivo raste u susret,
I ulazi u tebe pljoštimice.Oprosti, ako ti više ne odgovorim,Nemam reči. Samo drveće u meni šušti.
VIŠE
Meso mojih butina, listova, bedara.
Ponekad se moraš sam sa sobom rastati,
Da bi otišao živ iz stupice.
Neka odsečeno grči i boli,
Ti zategni jače krpicu.Ovde sam voleo. Jabuka, što sam je nekad posadio,
Sva u cvatu, zuji od mnoštva bumbara.
Ulazio sam u evo ovaj dom. I u onaj, susedni.
Na vratima čekao. Ovde me je uhvatila kiša.
Ovde su mi usne drhtale od uvrede.
Ovde smo se ljubili. Beskrajno, naiskap.Ovde sam stajao i slušao kako zvuči
Muzika i smeh iz tamnih prozora.
A sad nosite, ptice, ono što je ostalo,
Daleko, u daleke krajeve.
Možda će iz vašeg izmeta
Pasti ovde neko seme
Gde će biti i deo mene.***Misliš, naslonio se nasumice
A ispade – granica.Škola logike je raspuštena pre likovih pletenica:
Eno gde plivaju u vodi, da pukneš od smeha.Pejzaž u daljini neumoljivo raste u susret,
I ulazi u tebe pljoštimice.Oprosti, ako ti više ne odgovorim,Nemam reči. Samo drveće u meni šušti.