RASPAD I RAT

Milovan Đilac u knjizi "Raspad i rat" piše o opštoj dezorijentaciji, vulkanu očaja i mržnje,beznađu i haosu, groteski i tragediji, krvavom ambisu i bezumnoj, neizmernoj bedi...Beleži da će izgleda umreti s Jugoslavijom, a kasnije zapisuje kako je nažalostpreživeo njen raspad samo da bi bio svedok krvavog građanskog rata.Njegov stil pisanja je jednostavan i jasan, živ i zanimljiv, povremeno i duhovit.Čitalac ima utisak da mu se Đilas obraća kao bliskom prijatelju, rođaku - neusiljeno ibez imalo nadmenosti. Beležeći svoje razgovore sa našim i stranim novinarima,intelektualcima i umetnicima, ličnostima iz političkog života, stranim diplomatama,Đilas dodaje kako je govorio onako kako misli. U stvari, činio je to celog života izato postao svetski poznat disident i dugogodišnji politički zatvorenik.Duboko je razočaran političkim vođama, posebno srpskim i hrvatskim, osuđuje„Miloševićevo vlastoljublje” i „Tuđmanove zlokobne koncepcije”. Govori o„zaplivanju Srba i Hrvata u krv – krv svoju, budući su u biti ako ne isti, a ono sličannarod” i „vidi i osjeća Jugoslovene u bezumnom, besciljnom međusobnomistrebljivanju”. Možda ipak najviše tuguje nad srpskom nesrećom. A jedno odnjegovih proročanstava je da će Srbi biti najveći gubitnici. Predviđa da će Zapadpomoći antisrpsku koaliciju, rat se proširiti na Bosnu i Hercegovinu, na Kosovu izbitiustanak. I da će u budućnosti drugi uređivati odnose između Južnih Slovena, da ćeoni biti nemoćni. A ipak, uverava sebe da će se najgore ipak izbeći, da će se rešenjapronaći. Nikad ne prestaje da se nada i nema sumnje da ni danas ne bi prestao.