OLOVNE REČI
- Izdavač: Vukotić media
- Broj strana: 413
- Pismo: Ćirilica
- Povez: Mek
- Format: 21 cm
- Godina izdanja: 2019.
- odlomak
765,00 RSD 850,00
ušteda: 85,00 RSD (-10%)
Opis
Svedok svih velikih događaja u poslednjih gotovo pola veka, mnogih lomova i raspada, smena i uspona, prvi put otvoreno iznosi svoje zapise i sećanja o jednom dugom vremenu bogate novinarske i uredničke karijere.
Kako je u vreme Miloševićeve vladavine „Borbu“ pretvorio u najbolje opozicione novine i u jeku demonstracija 1996. stvorio „Blic“, koji je za samo mesec dana dostigao tiraž od 100.000 primeraka?
Kako je bilo raditi u vreme Tita, Miloševića, Tadića, Koštunice i Vučića?
Kako se vratio u „Novosti“ posle 5. oktobra i kako je iz njih otišao posle dvaneset godina?
Ko ga je i za šta optuživao i šta je istina?
Možda je u najkraćem, u pogovoru ovoj knjizi, to opisao slavni režiser Emir Kusturica: „Kada bi neko drugi pokušao da poispadale riječi i slova vrati u novinske stupce Borbe, Blica, Glasa javnosti, Večernjih novosti i rekonstruiše stanje stvari bio bi to neuspjeh. Nema tog urednika koji je tako vješto baratao pomenutim slovima i rečenicama. Sa neviđenim instinktom hroničara on je držao ruku na pulsu svoga vremena i znao da vaga opoziciju sa vlašću, razdvoji patriotizam od šovinizma, znao je da ličnosti čije smo slike i intervjue pratili čine novine i tiraž.“
VIŠE
Kako je u vreme Miloševićeve vladavine „Borbu“ pretvorio u najbolje opozicione novine i u jeku demonstracija 1996. stvorio „Blic“, koji je za samo mesec dana dostigao tiraž od 100.000 primeraka?
Kako je bilo raditi u vreme Tita, Miloševića, Tadića, Koštunice i Vučića?
Kako se vratio u „Novosti“ posle 5. oktobra i kako je iz njih otišao posle dvaneset godina?
Ko ga je i za šta optuživao i šta je istina?
Možda je u najkraćem, u pogovoru ovoj knjizi, to opisao slavni režiser Emir Kusturica: „Kada bi neko drugi pokušao da poispadale riječi i slova vrati u novinske stupce Borbe, Blica, Glasa javnosti, Večernjih novosti i rekonstruiše stanje stvari bio bi to neuspjeh. Nema tog urednika koji je tako vješto baratao pomenutim slovima i rečenicama. Sa neviđenim instinktom hroničara on je držao ruku na pulsu svoga vremena i znao da vaga opoziciju sa vlašću, razdvoji patriotizam od šovinizma, znao je da ličnosti čije smo slike i intervjue pratili čine novine i tiraž.“