NE DAO BOG VEĆEG ZLA

– Ti se ne slažeš ni s kim osim s kartaškom fukarom iz Obrtničkog doma. I sa švercerima, s kojima ćeš kad-tad završiti iza brave. Tu, naravno, ujak Emil ustaje, tobože uvrijeđen kaže kako na njega, budući da je nepoželjan u ovoj kući, više ne treba ni računati, i odlazi van, velik u svojoj patetičnoj gesti, bez obzira na to što je sve što je otac kazao čista istina, i što je prije teatralnog odlaska pojeo sve, od govedske juhe, preko dvostruke porcije paprika, pa sve do deserta u vidu buhtli, za koje baka upravo govori kako su tamniji od lignita i manji od jarebičjih jaja. Nikoga to u kući ne dira, jer svi dobro poznaju ujakovu glumu, nikoga osim majke, kojoj samo što nisu suze u očima zbog tužne sudbine njezina neshvaćena brata. – Sad si ga uvrijedio... – govori majka drhtavim glasom i počinje prati posuđe ne bi li se tako obranila od navale emocija. – Ne bih se začudila da sada zbilja ode. – E, a ja bih se baš začudio! Došao je ovamo na tri dana i ostao četiri godine. On da ode! Nismo mi te sreće! – Otići će. Ima i on svoj ponos. – Pa neka ode! Ne dao Bog većeg zla! Roman Ne dao Bog većeg zla, iz pera jednog od najplodnijih i najčitanijih hrvatskih pisaca, izuzetno je duhovita priča o odrastanju u tipičnoj porodici u malom hrvatskom gradu. Kroz niz anegdotskih dogodovština prepunih humora Tribuson nam živopisno dočarava duh šezdesetih godina prošlog veka. Ovo je knjiga koja će vas razgaliti i nasmejati do suza i vratiti vas u neka bezbrižnija vremena.