JUGOSLAVENSTVO POSLIJE SVEGA

Govoriti danas, 25 godina nakon raspada zemlje, o Jugoslaviji i jugoslavenstvu kao takvom, u gotovo svim društvima na postjugoslavenskom prostoru, izlaže autora značajnom riziku od izolacija, preko prešućivanja, do otvorenih napada. ... kako je ovdje riječ o društvima utemeljenim na klerikalnom etnonacionalizmu i nespremnim na istinsko suočavanje s posljedicama vlastitog djelova­nja, o jugo­slavenstvu je i dalje uputno šutiti. Jer šutnja nikog ne provo­cira i ne nameće usporedbe. Kad uostalom stavimo po strani činjenicu da su u tom, istorijski kratkom vremenu, jugoslavenski narodi do maksimuma razvili svoje intelektualne, tehnološke i naučne ka­pacitete i postavimo logično pitanje o tome kakvog smisla ima zatvarati se unutar državnih granica i ignorirati činjenicu da je ovdje egzistirao i egzistira jedinstven kulturni prostor, s jezikom kojeg svako razumije, niko od onih koji podržavaju ovakvo stanje neće moći ponuditi suvisao odgovor. ... Istinski demokratska društva u pravilu potiču razgo­vore o svim bitnim pitanjima koja doista zanimaju javnost. S te strane ova knjiga dokida šutnju o jednom važnom pitanju i realnosti koja se na kulturnom planu događa, sviđalo se to nekome ili ne. Na kraju krajeva, to što se neka tema ne problematizira, ne znači da je nema i da će je se šutnjom ukloniti.