IZMEĐU SVETOVA

Priča ispresecana muzičkim bukmarkerima koji je dele, a vezuju poput šavova, prekidaju, a objedinjuju poput muzičkog soundtracka. Zvukovi, koji ponavljanjem udaraju ritam otkucaja, rock, koji energijom i svevremenošću udara čvrst temelj. Rock, folk; Srbi, Hrvati; muškarci, žene; vojnici, civili; roditelji, deca. Roditelji s decom, deca bez roditelja. Zaštitnici, štićenici. Nasilje, sigurnost, ljubav… smrt.

O junacima, koji su prvo lice jednine, i svetu, koji je treće lice množine, govori narator, i to kroz drugo lice jednine; pripovedanje kao distanca, ali i kao direktno obraćanje, usmerenost, dijalog, ironija. On, a ja, njemu, a meni. Nama. Taj čovek sa svojom pričom, svi mi sa našim pričama. Taj, njegov, njihov svet; ovaj, moj, naš svet. Mi, između svih naših svetova.
– Milan Dobričić