GOSPODAR PČELA

XIV
zečevi su zbog svojih očiju izgledali bezuhi i beznogi
kao da samo smeđe oko pretrčava ledine i ponire u grmlje
povlačeći za sobom klasje travki i moj pogled
zagubljen u putanji stvorenja koje istražuje moje
izokretanje u šumi***XI
na kraju odsutnog sela i dalje stoji litica
s koje su nekoć bacali bolesne životinje,
a danas se s nje u prvi let
za roditeljima obrušavaju mlade ptice
i ne znajući odakle dolazi spasonosni vjetar
one ipak ne padaju mrtve***IV
iz vrta su zajedno s krumpirom iskopali i krilo
glinenog anđela
trebalo je prije mraka pronaći i drugo
ali zemlja je bila gladna
zima se na kraju provela žvačući krumpir
i mijenjajući zube krilatim krhotinama keramike***IV
nakon vjenčanja su nasmijani preko kuće bacili dvije jabuke
iste noći pojele su ih divlje svinje
i u zemlji ostavile tragove papaka – zemljine poljupce