GORDANA MEĐU VRBAMA

U istom trenu, Gordana se rastrezni. Kao da je neko u sekundi isterao maglu i upalio veliko svetlo u njenoj glavi. I ona shvati da ni jedna od Tomičinih zamerki njoj upućenih, nije bila izrečena u ime ljubavi. Već iz straha. Sve te besmislene optužbe oko toga ko je partizan a ko ustaša, ko je Srbin a ko Hrvat, ko je četnik a ko branitelj, ko je glupa žena a ko sveznajući muškarac, sve su to bili izgovori, i nekada taji i sada Tomislavu, da pobegnu od sebe samih. Da se ne vide onakvima kakvi zaista jesu, ranjivi i zbunjeni muškarci od krvi i mesa, sa svim svojim strahovima, bolima, nadanjima i strepnjama. Umesto da se suoče sami sa sobom, nastavili su da se skrivaju iza nacije, iza vere, iza države, iza partije, a za svoj nesrećan život optuživali su uvek druge, a najviše žene koje su ih volele, a kojima oni tu ljubav nisu mogli ili nisu znali da uzvrate.

Gordana među vrbama roman je o životu u Jugoslaviji u vreme socijalizma, o televizijskim emisijama koje smo gledali, o muzici koju smo slušali, o pionirima, o Danu mladosti, o deci oficora JNA, o raspadu Jugoslavije i o tome kako su među nama uvek postojali oni koji nisu hteli prigrliti ni politički, ni nacionalni identitet. Svejedno koji. O tome kako je, u bilo kom društvenom sistemu, biti i ostati individualac, gotovo nemoguća misija. Roman opisuje i lepe i teške trenutke u Jugoslaviji od 1965. do 1990. i u Hrvatskoj od 1991. do 1995. godine. Trenutke kroz koje su mnogi od nas prošli i koji, hteli mi to ili ne, čine i deo nas i deo naše istorije.