ANTOLOGIJA FRANCUSKOG ESEJA

Francuska književnost se, ne bez razloga, smatra postojbinom eseja. Istina, budući da francuska esejistika baštini tekovine antičke retorike, poslanica, aporija, anala, traktata, sofizama, propovedi, javnih beseda… ima osnova da se kaže kako esej postoji još od antike. Preteče eseja moguće je tražiti i sa priličnim pouzdanjem naći u teološkim, prirodoslovnim, poučnim ili ezoterijskim raspravama, u letopisima, prepiskama, opisima ratnih pohoda, dijaloškim besedama, dvorskim hronikama, putopisima i životopisima. Takođe, i u modernim vremenima, esejističke elemente, pa čak i čitave „prerušene eseje“, susrećemo na stranicama dela koja pripadaju drugim književnim rodovima; pre svih u romanu.'